Osnivanje filijale u Austriji od strane preduzetnika iz EU/EEZ  – aspekti privrednog prava

Begründung einer Niederlassung in Österreich durch EU/EWR Unternehmer - Gewerberechtliche Aspekte

Lesedauer: 3 Minuten

Kada preduzeće iz EU/EEZ sistematski i pretežno pokušava da nađe mogućnost obavljanja svoje delatnosti u Austriji, više se ne obavljaju prekogranične usluge. U tom slučaju potrebno je osnovati podružnicu u Austriji.


Pažnja:
Filijala u zemlji prihvatanja znači da se na stabilan i kontinuirani način učestvuje u ekonomskom životu druge države članice, pri čemu dolazi do ekonomskog i socijalnog povezivanja. Podružnica se odlikuje osnivanjem agencija, ogranaka i zavisnih društava.


Po odredbama smernica EU o kvalifikacijama za obavljanje određene delatnosti sve države članice dužne su da priznaju kvalifikacije koje su stečene u drugim državama članicama. Ako su ispunjene uslovi smernice onda država članica ne može da zabrani obavljanje zanimanja na njenoj teritoriji zbog nedovoljnih kvalifikacija za određene zanimanje.

U vezi priznavanja kvalifikacija u vezi osnivanja filijale u Austriji su izjednačeni i državljani Švajcarske državljani države članice EU ili države ugovornice EEZ.

U okviru osnivanja filijale je priznavanje o obrazovanju za određenu kvalifikaciju regulisano na sledeći način:

guverner države mora državljaninu države članice EU ili države ugovornice EEZ ili Švajcarske da prizna rešenjem stvarno obavljanje delatnosti u drugoj državi članici kao dovoljan dokaz o osposobljenosti, kada

  • obavljanje delatnosti po svojoj vrsti i trajanju odgovara propisima EU/EEZ o priznavanju, BGBl II 2008/225 (vidi prilog).

Ako se radi o privrednoj delatnosti koja nije obuhvaćena propisom EU/EEZ o priznavanju (vidi prilog), onda guverner države ima obavezu da na zahtev podnosioca zahteva stečene i dokazane kvalifikacije za određeno zanimanje izjednači sa austrijskim dokazom o osposobljenosti, ako

  • je kvalifikacija jednaka sa dokazom o osposobljenosti.

Kao dokaz stečene stručne kvalifikacije treba priložiti dokaze o osposobljenosti ili stručnom obrazovanju.

Oni moraju biti izdati od nadležnog organa matične zemlje članice.

Ako je zanimanje u matičnoj zemlji članici uređeno propisima, onda priloženi dokaz o osposobljenosti mora da daje pravo za obavljanje odgovarajućeg zanimanja u matičnoj zemlji članici.

Ako zanimanje u matičnoj zemlji članici nije uređeno propisima, onda podnosilac zahteva mora da poseduje dokaze o osposobljenosti i završenom stručnom obrazovanju i da je to zanimanje obavljao/la jednu godinu ili u odgovarajućem ukupnom trajanju od godinu dana tokom proteklih 10 godina u matičnoj zemlji članici u kojoj ovo zanimanje nije uređeno.

Jedna godina obavljanja tog zanimanja mora se dokazati samo ako dokaz o stručnom obrazovanju predstavlja obrazovanje koje je uređeno propisima.

To je obrazovanje usmereno posebno ka obavljanju određenog zanimanja i sastoji se od završene obuke ili većeg broja obuka i po potrebi je dopunjeno stručnim obrazovanjem, stručnom obukom ili stručnom praksom.

Ekvivalentnost dokaza o osposobljenosti ne postoji kada

  • se dotadašnje obrazovanje odnosi na oblasti koje se znatno razlikuju od austrijskog dokaza o osposobljenosti ili
  • privredna delatnost obuhvata jednu ili više poslovnih aktivnosti koje u zemlji članici porekla podnosioca zahteva nisu obuhvaćene uređenim zanimanjima i
  • se razlika sastoji u posedovanju posebnog stručnog obrazovanja koje je propisano po Zakonu u privrednim delatnostima i odnosi se na oblasti koje se bitno razlikuju od dokaza o osposobljenosti koje je dostavio podnosilac zahteva.

Tu se podrazumevaju oblasti čije je poznavanje važan preduslov za obavljanje zanimanja i kod kojih dosadašnje obrazovanje podnosioca zahteva predstavlja značajna odstupanja u pogledu trajanja i sadržine u odnosu na obrazovanje propisano zakonom o poslovnoj delatnosti.

Ako ne postoji ekvivalentnost, potrebno je da se donese rešenje o jednakosti sa uslovom prilagođavanja u obliku

  • dodatne stručne obuke ili
  • ispita sposobnosti

ako se time postiže ekvivalentnost.

Pre utvrđivanja jednakosti potrebno je po zakonu proporcionalnosti proveriti da li su znanja stečena tokom stručnog radnog iskustva ili doživotnim učenjem u potpunosti ili delimično obuhvaćena. S time u vezi podnosilac zahteva ima mogućnost izbora između dodatne stručne obuke i ispita sposobnosti.

Od naprednavedenog izuzete su privredne delatnosti koje zahtevaju tačno poznavanje pravnih regulativa Austrije i kod kojih savetovanje ili zastupništvo u vezi s pravnim regulativama Austrije predstavlja važan deo obavljanja zanimanja.

Ispit ekvivalentnosti mora da se obavi u roku od 4meseca od prilaganja kompletne dokumentacije.

Stand: 01.04.2021

Weitere interessante Artikel
  • Default Veranstaltungsbild Artikelseite mit grafischen Elementen
    Privredna delatnost od strane preduzeća izvan EU/EEP u Austriji - Povremeno obavljanje usluga u Austriji
    Weiterlesen